Od 2016. godine, Baltazar Montanaro-Nagy i Miquèu Montanaro zajedno rade na pisanju i skladanju koje se usredotočuje na odnos između pojedinca i svijeta. Njihov prvi akustični album, KI (mađarski "izvan"), objavljen 2017. godine, promišljao je o mjestu pojedinca u svijetu. Drugi dio ove refleksije je BE (mađarski za "unutra", a također i "biti", "postati" na engleskom), koji se bavi unutarnjim kretanjem i ulogom koju svatko od nas igra u društvenoj i kulturnoj evoluciji.

Za ovaj novi repertoar, njihovo glazbeno pisanje crpi inspiraciju iz vizualnog i neobičnog svijeta  fotografije Borisa Trouplina. Počevši od tih slika, napisali su kratke poetske tekstove u obliku haikua, koji su činili kreativnu osnovu. Odatle su, razvili svoju glazbenu naraciju, svojevrsnu soničnu korespondenciju. Ono što izvode na pozornici rezultat je ove zajedničke kreacije: istraživanja tonova, ritmova i tekstura njihovih instrumenata - baritonske violine i galoubet-tamburina. Glazba poprima oblik zvučnih freski koje spajaju komponirane segmente i spontane, neobuzdane improvizacije.

Koncert sufinanciraju Institut Liszt – Mađarski kulturni centar Zagreb i Grad Vodice.