Arheološka nalazišta

Velika Mrdakovica - Arauzona

 

Na ovom bogatom arheološkom nalazištu iz predrimskog doba otkriveno je stotinjak grobova, od kojih neki potječu iz četvrtog stoljeća prije Krista. Prema nađenim artefaktima i zapisima antičkih pisaca, stručnjaci ovo na­selje povezuju s Arauzonom, liburnsko-rimskim naseljem koje spominje Plinije.

Grobovi iz starijeg sloja nekropole potječu iz trećeg do prvog stoljeća prije Krista, a nastali su pod helenističkim utjecajem. Ovdje je nađen i sklop stambenih zgrada izgrađenih od fino tesanog kamena, spajanog glinom, a kasnije žbukom.

 

Naselje je bilo omeđeno bedemima, izgrađenim od lomljenog kamena, i podijeljeno ulicama. Neke zgrade imale su u kamenu usječene cisterne za sakupljanje kišnice.


 

Ograđenica

 

U podnožju brda na kojemu se smjestilo naselje Arauzona, još uvijek  se nalazi prirodna kaptaža, nadsvođena u rimsko doba, koju domaći ljudi danas zovu Ograđenica i služila je za opskrbu vodom lokalnog stanovništva, dok se stoka napajala u lokvi u polju, sjeverno od naselja.

 

 

 

 


 

Rakitnica

 

Naselje Rakitnica spominje se 1311. godine, a danas se još naziru ostaci nekadašnjih kuća i zidina izgrađenih u suhozidu.

Mjesna crkva sv. Ivana Krstitelja, smještena u neposrednoj blizini sela, sagrađena je 1445. godine, kad je utemeljena i župa Rakitnica.

 

Šibenski plemići, vlasnici Rakitnice, zajedno sa seljanima, 1509. godine započinju, radi obrane od Turaka, gradnju kaštela Gradina na strmom grebenu iznad naselja. Kroz cijelo 17. stoljeće vodile su se ljute borbe za Rakitnicu između turske i mletačke vojske, ali je mir nastupio tek 1699. godine, kad su Turci napustili ovaj kraj.

 


 

Opekarska peć

 

Početkom 2008. zahvaljujući dojavi gospodina Vladimira Roce djelatni­cima Muzeja grada Šibenika o „nekim čudnim ciglama“ koje su se pojavile pri kopanju rupa za mlade masline u njegovu polju, došlo se do senzacionalnog otkrića. Podno starog rakitničkog grada, kod Tri bunara, pronađeni su ostaci rimske opekarske peći koja je služila za proizvodnju dijelova krovne konstrukcije - tegula i kupa kanalica.

 

Radi se o prvom takvom nalazu u Dalmaciji, iako su već fra Lujo Marun i K. Patsch na prijelazu 19. u 20. stoljeće pisali o pećima kod sela Smrdelji, međutim one nikad poslije nisu ubicirane, a sama jaruga kojom je tekao potok i prostor oko nje s mjestom smještaja peći sada je obrastao gustim raslinjem i gotovo je neprohodno. Stoga rakitnički nalaz ima posebno značenje, a po svojoj je očuvanosti kuriozitet i u okvirima Sredozemlja.

 


 

Srima - Prižba

 

Arheološka istraživanja na ovom lokalitetu, pod vodstvom Zlatka Gunjače, provedena su od godine 1969. do 1974., da bi nakon toga uslijedila konzervacija. Otkrivene su dvije jednobrodne bazilike izgrađene u različitim vremenima. Zbog toga ih nazivamo basilicae geminatae ili ‘crkve blizanke’ – dvojne crkve. Razlog i svrha ovakvih građevina nisu do kraja objašnjeni. Jedna od teza glasi kako su basilicae geminatae spoj kongregacijskih crkava namijenjenih službi Božjoj i memorijalnih namijenjenih kultu relikvija. Takvih primjera na području rimske Dalmacije, te Sredozemlja ima velik broj. Podizane su u biskupskim središtima i češće u vangradskim arealima, kao na Srimi.

 

Ove dvojne bazilike su ujedno i najkompletnije istražene na prostoru Dalmacije. Iako mišljenja o vremenu njihove gradnje nisu u potpunosti usaglašena, prevladava ono koje obje crkve smješta u 6. stoljeće. To je potvrdila i stilska analiza kamenog namještaja s tim da su se određene preinake inventara odvijale i u 7. stoljeću. Sjeverna crkva je starija, a južna joj je nešto kasnije pridružena.